Kada se malo vrati vrijeme, pjesma "Reci riječi Rijeci" i sama atmosfera oko iste je rasla iz mjeseca u mjesec, iz godine u godinu, od događaja do događaja. Mislili smo da je samo izbacivanje same pjesme i prihvaćenost od publike jedan veliki uspjeh, što i je, ali brzo nakon toga stvari su se počele razvijati na višim razinama.

Došao je prvi nastup na legendardnoj Kantridi. Točnije, nekoliko njih u nizu. Hajduk, Dinamo x2, prvih par derbija je bilo fantastično i to se činilo kao vrh. 

E, onda je došao famozni Stuttgart i erupcija grada koji teče podno kultnih stijena. Rijeka gazi na terenu, a Fredi Bobic & Co. pomno prate nastup nekog ćelavca na centru koji će im odzvanjati u noćnim morama još godinama. Vrh! Nema dalje. 

Klinac nema! Dolazi Bijela noć u Kristalnoj dvorani u Opatiji, najveća klupska večer, "svi su gore"! Kristal se tresao i zveckao do dugo u noć, a čak i eminentniji izvođači tipa Colonie morali su priznati sportski "poraz" na bini... Gem, set, meč!

E racku, samo set! U moru klasičnih rap i inih evenata i nastupa u međuvremenu, čak i showa na Rujevici prije utakmice sa Osijekom ili u poluvremenu utakmice veterana Rijeke i Intera iz Milana, u tekstu iznad izdvojio sam samo one stvari koje se tiču direktno najdražeg kluba i izgledalo je da je to to, srce k'o kuća.

Ali prije par dana je došao poziv i od malonogometnog kluba Rijeka, futsal ogranka družine sa, ovog puta, Rujevice, koji su u dvorani Dinko Lukarić na Kozali igrali derbi protiv HMNK Gorica u kojem su tražili pobjedu za približavanje 1. HMNL. I ostvarili su/smo je! Pobjedu, ali ne i plasman. Nema veze, to je sport. Atmosfera je bila odlična i tijekom nastupa i tijekom utakmice, a u takvim uvjetima jednostavno ne možeš podbaciti. Ja pored malo slabijeg tehničkog dijela u dvorani, a dečki sa loptom u nogama!

Potrebno je samo reći prave riječi Rijeci...